Prehrambena mitologija

Ljudi vjeruju u koješta. Jedni vjeruju da ih truju chemtrailsi, drugi da je 2pac živ, a za treće je LCHF panacea. Što je zajedničko svemu od navedenog?


Radi se o… čudnim stvarima.

Čudne stvari u koje ljudi vjeruju možemo podijeliti u tri kategorije:

  1. tvrdnje koje ne prihvaća većina stručnjaka;

  2. tvrdnje koje su logički nemoguće ili vrlo nevjerojatne;

  3. tvrdnje čiji su dokazi anegdotalni ili nepotvrđeni (1).

O nesavršenosti ljudskog uma

Vjerovanje u čudne stvari ne čudi toliko ako znamo da smo za isto programirani.

Ljudski mozak je evoluirao da zamjećuje uzorke pod svaku cijenu, čak kad ih tamo i nema. Sigurnije je od sjene umisliti sabljastog tigra tamo nego ga propustiti zamijetiti i postati njegov doručak.

Napomena: tvrdnja da su sabljasti tigrovi doručkovali nije provjerena.

U svakom slučaju, danas sabljasti tigrovi ne vrebaju iza ugla vaše zgrade pa nam takvo uočavanje uzoraka nije nužno od presudne koristi. Štoviše, nerijetko nas navodi na pogrešne zaključke koji nam se mogu obiti u glavu. (2)

Osim toga, naš krhki mozak ne podnosi najbolje nesigurnost. Ispunjen nesigurnošću, život može biti zastrašujuć. Naš um ima grešku u proizvodnji zbog koje smatra da je bolje znati krivo, nego ne znati. Stoga mnogi ljudi pribjegavaju pseudoznanosti, praznovjerju, i ostalim lažima.

Mala djeca ne razlikuju jasno misli i djelovanja. Smatraju da želja može izazvati događaj. No djeca bi trebala odrasti.

Problem nastaje kad odrasli nastave s takvim zabludama. Razvoj dječjeg uma u odraslih ne svodi se samo na prikupljanje činjenica o svijetu. Ključna je komponenta tog razvoja zanemarivanje dječjih vjerovanja. (3)

U kompleksnom svijetu nutricionizma prepunom kontradiktornih informacija, ljudi traže sigurnost i organizaciju. Odnosno, izbjegavaju nesigurnost pribjegavajući prehrambenim mitovima, urotama i praznovjerju.

Prehrambeni folklor

Surfanje bilo kojim web portalom gotovo će vas sigurno ostaviti s dojmom da je izbjegavanje karcinoma stvar onoga što jedete. Da će vam superhrana produžiti život, a da je prehrana po uzoru na vaše pretke iz paleolitika logično najbolji izbor.

Prehrambeni mitovi (ideje o prehrani koje su slabo poduprijete znanstvenim dokazima ili su njima kontradiktorne) mogu vas spriječiti u postizanju zdrave prehrane. Gotovo bez iznimke, prehrambeni mitovi predstavljaju redukcionistički pogled na prehranu, naglašavajući korist ili štetnost pojedine prehrambene komponente, zanemarujući pritom ukupnu kvalitetu prehrane, onoga što doista čini razliku između zdravlja i bolesti.

Industrija prehrambenih mitova

Prehrambena industrija nije vaš najveći neprijatelj.

Jedna druga industrija to bi doduše mogla biti.

Industrija Prehrambenih Mitova® jedan je od glavnih neprijatelja zdrave prehrane te protivnik vašeg psihičkog zdravlja.

Njeni začeci mnogo su stariji od prehrambene industrije.

Prehrana i mitologija ispreplitali su se od davnina. Već nekoliko stoljeća prije Krista kineski su daoisti preporučivali izbjegavanje glutena, obećavajući da ćete prateći njihov savjet moći, između ostalog, letjeti i teleportirati se. (4)

Industrija prehrambenih mitova na veliko iskorištava ljudsku lakomost. Ponekad radi vlastitih interesa svjesno lažući, a ponekad i sama vjerujući u gluposti koje propagira. Nisam siguran koja je opcija predominantna.

Hrana je lijek. Doručak je najvažniji obrok u danu. Gluten vas truje. Večeranje iza 18h vas deblja. Bez detoxa ne možete biti zdravi.

Popis prehrambenih mitova je neiscrpan.

Zašto vjerujemo u s***a?

Koju osnovne ljudske potrebe zadovoljavaju „alternativna“ prehrana, prehrambeni mitovi i teorije urote?

Ljudima je urođena želja za razumijevanjem, sigurnošću i kontrolom. (5)

Zbog toga tražimo uzročno posljedične veze.

Također, pokušavamo zadržati naša vjerovanja, odnosno izbjeći njihovu promjenu. Svih nas boli biti u krivu.

S druge strane, odličan je osjećaj odbaciti mainstream priču i posjedovati onu alternativnu. (6)


Prehrana je, uz tjelesnu aktivnost, segment života na koji možemo najviše utjecati u svrhu očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, pa se na nju s ciljem istoga i najviše oslanjamo.


Mnogo je razloga zašto prehrambeni mitovi nastaju i zašto su toliko rašireni:

  • Izostanak sveznanja o prehrani.

  • Golema količina znanstvenih istraživanja. Daleko previše onih nekvalitetnih.

  • Golema količina njihovih interpretacija. Premalo opreznih, a previše apsolutnih, pogrešnih i upitnih.

  • Golema količina neznanstvenih i neprovjerenih prehrambenih informacija.

  • Individualni ekonomski i sociološki interesi.

  • Potraga za magičnom pilulom, panaceom.

Česta neodređenost i višeznačnost nutricionizma savršeno je plodno tlo za razvoj prehrambenih mitova. A zbog njih se utapamo u moru pogrešnih prehrambenih informacija.

Zašto ne želimo vjerovati u s***a?

Svuda su oko nas. Neću puno pretjerati ako kažem da je poimanje prehrane generalne javnosti većinski utemeljeno na prehrambenih mitovima, a ne na provjerenim činjenicama.

Koga briga ako vjerujemo u neistinu, ako nam ne šteti?

Ali šteti.

U najboljem slučaju, praksa utemeljena na mitu neće se direktno negativno odraziti na naše fizičko zdravlje. Jedete li nešto više ili nešto manje ugljikohidrata, svejedno je. Također, neće vam izazvati ni suvišni stres te se negativno odraziti na vašu psihu.

U najgorem slučaju, praksa utemeljena na mitu će se negativno odraziti na vaše zdravlje. Kako fizičko, tako i psihičko. Jedite samo sirovu hranu i nećete unijeti tijelu sve potrebne nutrijente, višestruko ćete povećati rizik od trovanja hranom, a takva će vas prehrana vjerojatno ostaviti mizernim. Ozbiljno, koga veseli povratak u vrijeme prije izuma vatre i alata za lov?

Između najgoreg i najboljeg slučaja, mnoštvo je suboptimalnih slučajeva gdje je situirana većina mitoloških praksi.

Čak i ako nema značajnih posljedica, koliko je korisno odvraćati pozornost od onoga što je stvarno bitno?

Nimalo. Štetno je.

Ljudska je pozornost vrlo ograničena i trebamo dobro paziti gdje je usmjeravamo.

Najveći prehrambeni mit

Prije nego zaključim, htio bih s vama podijeliti najveći prehrambeni mit od sviju.

U sasvim logičnoj nemogućnosti snalaženja u ovom kontroverznom svijetu hrpe uglavnom bezvrijednih prehrambenih informacija, mnogi vjeruju da ne postoje dva nutricionista koji se slažu oko toga što znači zdravo se hraniti.

Svakako, daleko se previše ljudi bavi nutricionizmom kad za to nisu kvalificirani.

Svakako, ima i loših nutricionista.

Ali nutricionisti koji znaju što rade (čitaj: svoje preporuke temelje na kvalitetnoj znanstvenoj literaturi) uglavnom se slažu. Možda ne u svakom detalju, ali u široj slici da. A šira je slika ono što doista vrijedi, ono što doista čini razliku.

Zapamtite: još uvijek ne znamo sve. Ali svaki dan znamo sve više. Znamo dovoljno za preporučiti zdravu prehranu i ne tvrditi da postoji jedna savršena.

Imunizacija

Većina prehrambenih informacija koju možete pronaći na internetu ili u medijima iskrivljena je ili netočna. To nestručnoj osobi gotovo u potpunosti onemogućuje snalaženje i samostalno kreiranje doista zdrave prehrane.

Neistreniran mozak je lakovjeran mozak. Može mu se prodati svakakva priča. Može ga se izmanipulirati. Iskoristiti od strane prodavača magle. Autora dijeta i proizvođača nepotrebnih suplemenata.

Skupljanje informacija nije dovoljno za imunizaciju od prehrambenih mitova. I pametni ljudi vjeruju u njih. Istrenirani su braniti svoja uvjerenja pod svaku cijenu, bez obzira na njihovu utemeljenost.

Stoga oštro reagiram na promociju pseudoznanosti te promoviram propagaciju znanstveno provjerenih informacija. Promoviram povratak povjerenja u stručnjake.

No prije svega, nastojim promovirati kritičko razmišljanje. Ljudima ne treba govoriti što misliti, već im treba pokazati kako misliti.

Cenzurirajte neprovjerene izvore. Cenzurirajte informacije bez kvalificiranog potpisa. Trenirajte skepticizam i kritičko razmišljanje. Sumnjajte u vlastita uvjerenja.

Sve prehrambene informacije uzmite sa zrnom soli. Za svaki slučaj sa žličicom, ako ne patite od hipertenzije.

Članak je originalno objavljen kao dio moje kolumne O prehrani razumno u Večernjakovoj Ordinaciji.


LITERATURA

1. Shermer, M. (2002). Why people believe weird things: Pseudoscience, superstition, and other confusions of our time. Macmillan.
2. Taleb, N. (2005). Fooled by randomness: The hidden role of chance in life and in the markets (Vol. 1). Random House Incorporated.
3. Hood, B. M. (2009). Supersense: Why we believe in the unbelievable. HarperOne.
4. Levinovitz, A. (2015). The gluten lie: and other myths about what you eat. Simon and Schuster.
5. Tetlock, P. E. (2002). Social functionalist frameworks for judgment and choice: intuitive politicians, theologians, and prosecutors. Psychological review, 109(3), 451.
6. Goertzel, T. (1994). Belief in conspiracy theories. Political Psychology, 731-742.