Kad o prehrani počnemo brinuti previše

Ako ste redoviti čitatelj ove kolumne, ili ste čak samo jednom zalutali do jednog od mojih članaka, bez značajnijeg mentalnog angažmana mogli ste zaključiti da nisam jedan od nutricionista koji smatra da bismo prehranu trebali učiniti našom osnovnom životnom preokupacijom.

Sjetimo se da jedemo da bismo preživjeli, po mogućnosti da si malo produljimo život i da ga proživimo što kvalitetnije, sa što manje boli.

Moderno je brinuti o prehrani. Bolje rečeno, moderno je jesti čisto. A ne prljavo. Gluten, laktoza, šećer i vaš omiljeni nutritivni gremlin su prljavi. Broj fotografija s hashtagom #eatclean na Instagramu u ovom trenutku prelazi 48 milijuna.
 

Pretjerano fokusiranje na hranu

Ovo fokusiranje na „čisto jedenje“, odnosno pretjerano fokusiranje na hranu, ima svoj termin. Ortoreksija, termin skovan (tek) 1997. godine, izveden iz grčke riječi ortho, koja znači ispravno, još uvijek nije službeno uveden kao medicinski termin.
 

Za razliku od anoreksije i bulimije, druga dva zastupljena i priznata poremećaja u prehrani, gdje pojedinci ograničavaju količinu hrane koju jedu, oni pogođeni ortoreksijom fiksiraju se na kvalitetu prehrane, odnosno njihovu definiciju iste i na iz nje izvedena striktna prehrambena pravila.
 

Ortoreksičari jedu samo zdravu, ispravnu, čistu, dobru hranu, a izbjegavaju onu nezdravu, pogrešnu, lošu, prljavu. Ono što je zajedničko i anoreksiji, i bulimiji, i ortoreksiji jest da prehrani daju pretjeranu važnost u životu.
 

Postizanje suprotnog efekta

Vođenje računa o prehrani neizostavan je dio održavanja i unaprjeđenja zdravlja. Međutim, pretjerana briga koja prelazi u opsesivnost, kako ju i opisuje ortoreksija, generalno postiže upravo suprotni efekt. S jedne strane, zbog najčešće limitirajućih pravila isključuje se sve veći broj namirnica što pojedincu onemogućuje unos svih potrebnih nutrijenata, stvarajući nutritivne deficite.
 

S druge strane, ova opsesija izrazito se negativno odražava i na psihičko zdravlje pojedinca, izazivajući cijelu paletu negativnih osjećaja: stres, anksioznost, osjećaj krivnje, društvena izolacija, osjećaj superiornosti nad onima manje „čistima“ zbog ispravnosti vlastitih prehrambenih izbora, izostanak užitka u prehrani, itd.
 

Ortoreksija je pogrešno usmjereni prehrambeni perfekcionizam. A u prehrani perfekcionizmu nema mjesta, iz dva glavna razloga. S jedne strane, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da znamo što je to optimalna prehrana, ili da ona kao takva uopće postoji. S druge, prehrambeni „poroci“ nedvojbeno su ukusni, i ukoliko se u njima ne pretjeruje i njihova konzumacija ne izaziva posljedični osjećaj krivnje, ne samo da nemaju negativan utjecaj na zdravlje, već nas čine sretnijim ljudima, što se u konačnici na zdravlje može odraziti pozitivno.
 

Preskačete li večere s društvom?

Kao i svaki poremećaj i bolest, i ortoreksija ima svoj kontinuum. Dok rijetki jasno prezentiraju opsesivna prehrambena ponašanja, mnogi o prehrani brinu tek mrvu previše. Oni čijim razgovorima prevladavaju prehrambene teme (a nisu nutricionisti). Oni koji osjećaju izjedajuću krivnju nakon komada kolača. Oni koji zbog svojih prehrambenih uvjerenja preskaču večere s društvom.
 

Oni koji se vidno stresiraju tražeći njihovim pravilima odgovarajuću opciju u meniju. Takvih je mnogo, i ako se nalazite prozvanim/om, porazmislite zauzima li prehrana prenaglašeno mjesto u vašem životu. Ako je odgovor pozitivan, razmotrite i opciju razgovora s nutricionistom. Probajte pritom odabrati onoga ili onu čiji savjet nije ortoreksičan.
 

Često su pojedinci na kontinuumu ortoreksije celebrityji, javna lica, samoprozvani ili loši nutricionisti, health coachevi. Zbog svoje popularnosti imaju utjecaj na mase propagirajući ovaj poremećaj kao put ka zdravlju. Nažalost, danas je svatko nutricionist, a društvene mreže plodno su tlo za prodaju magle zapakirane u broj likeova.

Ne želim reći da prehrana nije bitna. Da to mislim, ne bih se bavio ovim zanimanjem. Međutim vidim da se prehrani pridaju upravo magične karakteristike. I to za sobom vuče negativne posljedice jer se zanemaruje šira slika, ono što doista jest bitno, ukupna kvaliteta prehrane. Pored toga, daje se pojedincu lažna nada da prehranom može izliječiti bolesti, zbog čega postoji mogućnosti da će medicinski tretman zamijeniti onim nutritivnim.
 

Odricanje, planiranje, disciplina

Zdrava prehrana zahtijeva određena odricanja. Određeno planiranje. Određenu disciplinu. Ali određeno i pravilno usmjereno. Granica između nastojanja postizanja zdrave prehrane i prehrambenog poremećaja nije toliko očita. U postavljanju granica mi Homo sapiensi famozno smo neuspješni. Sve želimo vidjeti crno i bijelo. Lakše je tako. Stoga treba uložiti napor da uočimo i raspoznamo i nijanse sive. Da brinemo o prehrani, ali previše.
 

Ne dijelite hranu na dobru i lošu, na zdravu i nezdravu. Za to ne postoje temelji. Umjesto toga, koncentrirajte se na ukupnu kvalitetu prehrane, na raznolikost i umjerenost.
 

Ne dopustite prehrani da vam upravlja životom. Brinite o svojoj prehrani, ali nemojte je učiniti opsesijom. Ne živimo da bismo jeli, već jedemo da bismo živjeli.


Članak je originalno objavljen kao dio moje kolumne O prehrani razumno u Večernjakovoj Ordinaciji.