Nutricionisti koji to nisu

Znate li da možete zaslužiti certifikat za nutricionista odobren od Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske kroz četiri mjeseca nastave vikendom?

Ali zašto se uopće truditi kad se nutricionistom možete prozvati i bez završene osnovne škole?

Sad zamislite da isto vrijedi za liječnika, odvjetnika ili pilota.

Točno. Ne želimo takvo društvo.

Međutim, iz nekog smo razloga normalizirali ovo prostituiranje nutricionizma čija su posljedica zbunjeni i frustrirani ljudi s lošim prehrambenim navikama i nezdravim odnosom prema hrani.

 

Svačije mišljenje nije jednako vrijedno

Svi imaju mišljenje. Znate što svi također imaju.

I to je (koliko-toliko) u redu, dok ne upadnemo u zamku vjerovanja da je svačije mišljenje jednako vrijedno. Ne znam tko nam je prodao tu priču i zašto u nju kao društvo nastavljamo vjerovati.

Ljudsko se znanje produbljuje brže neko ikad. Sve je teže držati ritam njegova napretka. Upravo zato i postoje stručnjaci, pojedinci koji su posvetili značajno vrijeme i uložili novac u vlastitu edukaciju te zadovoljili određene kriterije kako bi mogli kvalitetno i legalno obavljati djelatnost u određenom polju. Pojedinci koji nastavljaju ulagati vrijeme i novac u održavanje koraka s novim dostignućima u svojoj struci.

Ovaj članak pišem zbog velike količine prehrambenih poremećaja, nezdravog odnosa prema hrani pa i bolestima kojima svjedočim kao izravnom rezultatu savjeta danog od strane nekvalificiranih stručnjaka.

Njime želim dodati svoje zrnce pijeska zaštiti potrošača, ali i podizanju dostojanstva struke nutricionista.

Prostituiranje nutricionizma

Nutricionizmom se bavi svatko. I njegov brat vegan i paleo rođak. Većinu nutricionističkih usluga nude osobe koje za to nisu kvalificirane.

Možda je tome tako jer držimo da nas iskustvo jedenja nekoliko puta dnevno kroz niz godina čini stručnjakom i da nas kvalificira za davanje i prodaju prehrambenog savjeta.

Kad tome dodamo nekoliko pročitanih popularnih članaka na temu, eventualni uspjeh u gubitku značajnog broja kilograma ili postizanje oku manje ili više ugodne figure, dobivamo jednadžbu koja stvarajući instant-stručnjake briše granicu između iskustva i stručnosti.

No iskustvo ne čini stručnjaka.

Iskustvo bez snažne i provjerene teorijske podloge, kao i potrebnog interdisciplinarnog konteksta, nije i ne smije biti razlog da nekoga smatramo stručnjakom.

Društvene su mreže svakim danom sve punije pojedincima koji nude (i prodaju) prehrambene savjete. Uz dužno poštovanje iznimkama, takvi su savjeti repetitivno katastrofalne kvalitete i stvaraju više štete nego koristi. Uvjeravaju ljude da jedu zdravo limitirajući izbor namirnica, postavljajući nepotrebne restrikcije i uvlačeći ih u prehrambene poremećaje.

Bez dvojbe, najčešći prodavači nutricionističkih usluga su fitness figure i/ili treneri.

22 godine u sportu (ne govorim o samostalnom odlasku u teretanu i trčanju, već treningu vođenom od strane za to kvalificiranih ljudi) ne čine me stručnjakom u području treninga. Bazični savjet prijatelju svakako mogu dati, no ne osjećam se kvalificiranim ulaziti dublje u problematiku i dijagnostiku problema te prodavati svoje usluge.

Međutim, iz nekog razloga iskustvo u jedenju, dobra figura i poznavanje tajni otvaranja konzerve tune (u salamuri) iznenada pojedinca čine stručnjakom za prehranu.

Postizanje zavidnog izgleda ili fizičke snage nije dokaz zdrave prehrane, niti znanja o nutricionizmu. Češće nego rjeđe, oni koji su jedno ili oboje postigli izrazito su motivirani pojedinci koji su to postigli usprkos prehrani koju su pratili.

Ne znam da ništa ne znam

Zastrašujuća stvar je što samoprozvani stručnjaci znaju što znaju o prehrani, ali nemaju koncept o tome koliko ne znaju. S obzirom na to da društvo nagrađuje samopouzdanje, ili iluziju istoga, takvi su pojedinci motivirani produbljivati zanemarivanje vlastitog nedostatka znanja.

Izgleda da svakoga tko dijeli svoje mišljenje dovoljno glasno i često smatramo autoritetom.

Kako je Bertrand Russell slavno rekao:

“Budale i fanatici uvijek su tako sigurni u sebe, a mudriji ljudi puni su sumnji.”

Shodno tome, ovi prvi su nažalost uvijek glasniji.

Posljedice pogrešno usmjerenog povjerenja

Nestručna usluga nije bez posljedica.

Kao što ćete prije ili poslije iskusiti probleme kad vam nestručnjak projektira kuću, bit će ih i kad dopustite da vam nestručnjak daje prehrambene savjete i slaže prehranu.

Nekvalitetna usluga neće rezultirati samo izostankom rezultata; implikacije su mnogo šire.

Brokula, riža, tuna, piletina, posni sir, avokado i chia sjemenke svaka tri sata nisu zdrava prehrana, a izbacivanje ugljikohidrata nije rješenje vaših problema.

Nutricionizam je kompleksniji od toga, a prehrana zanimljivija.

Razvitak nutritivnih deficita koji proizlaze iz tako limitirane prehrane može povećati rizik od razvitka kroničnih bolesti.

Nerijetko mi klijenti koji su prethodno radili s „nutricionistom“ dolaze s uništenim odnosom prema hrani koji zna uključivati i prave pravcate prehrambene fobije. Od šećera, ugljikohidrata, aditiva, ovisno kojem je neprofesionalcu prethodno ukazao svoje povjerenje.

Izostanak rezultata kao posljedica neprofesionalne nutricionističke usluge češći je nego što to sugerira hrpa prije-i-poslije fotografija na Instagramu. Imajte na umu da takve fotografije prikazuju tek značajnu manjinu uspješnih klijenata; većina ih odustane u procesu i njihovi neuspjesi ne dospiju na Instagram. Rijetki su pojedinci koji mogu pratiti klasični hard-core, sve-ili-ništa pristup koji nekvalificirani profesionalci generalno zagovaraju.

Pored toga, ove fotografije moguće je u par sekundi izmanipulirati.

Takve fotografije skrivaju i potencijalni nezdravi odnos prema hrani te izostanak užitka u istoj. Ne prikazuju niti zdravstvene probleme koje bi neadekvatna prehrana dugoročno mogla uzrokovati.

Prehrambene promjene moraju biti održive, a prehrana ne smije predstavljati suvišni stres. Bilo kakva kratkoročna i neodrživa promjena može rezultirati odustajanjem od pokušaja postizanja zdrave prehrane.

Profesionalna je dužnost svakog nutricionista ukazati na činjenicu da je prehrana mnogo više od alata za unaprjeđenje fizičkog izgleda. Da igra esencijalnu ulogu u održavanju i poboljšanju zdravlja, kako fizičkog, tako i psihičkog, te da pruža priliku za socijalizaciju, opuštanje i užitak.

Znači li to žrtvovanje rezultata? Nikako. To znači postizanje jednakih ili boljih rezultata uz manje patnje i odricanja. Trebate biti mazohist da to ne prihvatite.

Čemu služe kvalifikacije?

U svijetu influencera, blogera i celebrity-wannabe-nutricionista, može biti poprilično zbunjujuće otkriti tko vam zapravo može pomoći postići tvoje prehrambene ciljeve.

Povratak povjerenja u profesionalne kvalifikacije prvi je korak prema tome.

Stručnjaci moraju biti certificirani, jer je laiku to vjerojatno jedini način da razazna kvalitetnu od nekvalitetne usluge.

U svijetu postoji veliki broj nutricionističkih kvalifikacija različitog (čitaj: upitnog) legitimiteta. U Hrvatskoj srećom tek dvije za koje znam: jedna je fakultetska diploma, a druga certifikat iz uvoda. Pogodite koju ne smatram adekvatnom. (Hint: četiri mjeseca nastave vikendom nije dovoljno za razviti sposobnosti razumijevanja nutricionizma.)

Nutricionizam je kompleksan i nije se lako u njemu snaći. Fakultetska diploma potvrda je bazične sposobnosti manevriranja u ovoj nerijetko zbunjujućoj znanosti i temelj za cjeloživotno nadograđivanje znanja novim znanstvenim saznanjima.

O tome bi li studijski programi mogli biti zahtjevniji dalo bi se razgovarati. Inflacija diploma, kako u nutricionizmu, tako i ostalim strukama, značajan je socijalni problem o kojem se premalo priča. Ne trebaju svi koji imaju dovoljno novaca za platiti studij moći biti stručnjaci.

U svakom slučaju, diploma nije garancija stručnosti. Međutim izostanak iste gotovo je bez iznimke garancija nestručnosti.

Kako prepoznati nadrinutricionista

Pored onog očitog, izostanka kvalifikacija, dva su osnovna signala koja odaju lažnog stručnjaka:

  1. stvaranje straha od prehrambenog okruženja u kojem živimo i

  2. senzacionaliziranje.

Poticanje straha je isplativo. Prodaje knjige i planove prehrane te stvara followere na Instagramu. Dovodi i na televiziju. Kontriranje mainstreamu čini da pojedinci koji to rade izgledaju posebno. Daje dojam da su odradili duboko istraživanje i „otkrili“ skrivenu istinu.

Činjenično stanje je upravo suprotno i otkriva njihov nedostatak znanja. Skriveno stručno znanje danas ne postoji; svijet je previše povezan.

Ono što takvi pojedinci zbog nedostatka znanja i kvalifikacija propuštaju vidjeti jest da poticanje straha i kritiziranje u osobi može proizvesti psihološke posljedice, uključujući i razvoj prehrambenih poremećaja. Postoji razlog zašto nutricionisti slušaju psihologiju na fakultetu.

Proizvodnja senzacija je također više nego isplativa. U doba grčevite borbe za vrijeme i pažnju potencijalnog kupca, klasična je strategija od svake vijesti stvoriti senzaciju, a od svojih usluga i proizvoda obećati čuda. S obzirom na to da čuda ne postoje, takav pristup nagovještava... laži.

Čim primijetite jednu od ovih crvenih zastavica, promijenite vašu web stranicu ili prestanite followati tog pojedinca.

Zaštita struke

Da bi se primatelje usluga zaštitilo od nadristručnjaka, struka mora biti legalno zaštićena. Njoj se ne bi smio baviti tko god poželi. Otvaranjem Instagrama, Facebooka ili ulaskom u većinu fitness centara vidimo da je situacija upravo suprotna.

Nažalost,ne možemo zabraniti dijeliti savjete o prehrani. Međutim, možemo ih barem zabraniti legalno prodavati.

Po tom se pitanju srećom nešto kreće.

U izradi je Zakon o prehrambeno-tehnološkoj, biotehnološkoj i nutricionističkoj struci.

U njegovom prijedlogu između ostalog stoji i definicija nutricionista kao osobe koja je završila odgovarajući sveučilišni diplomski studij u području biotehničkih znanosti, polje nutricionizam, odnosno istovrijedan studij.

Riječi „prehrambeni tehnolog“, „biotehnolog“ odnosno „nutricionist“ u pravnom prometu trebale bi se moći upotrebljavati samo sukladno odredbama Zakona.

Također, Zakonom bi se trebala osnovati Hrvatska komora prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista sa svrhom zastupanja zajedničkih interesa te zaštite javnog interesa.

Držimo fige da ovaj zakon vrlo skoro postane realnost. Svima nam je u interesu.

Provjeren savjet

Nutricionizam je kompleksna znanost o kojoj ne znamo sve. Samo iskustvo nije ni približno dovoljno da pojedinca osposobi za davanje prehrambenih savjeta.

Svijet bi bio mnogo ljepše mjesto kad bismo izrazili više intelektualne skromnosti i priznali sami sebi i drugima da nemamo dovoljno znanja za prodavati savjete u baš svakom području kojem poželimo.

Zašto, kad je riječ o prehrani, ne bismo primijenili jednaku logiku kao i kod većine drugih struka? Kao što ne želite operaciju slijepog crijeva o strane liječnika bez kvalifikacije, nemojte pristajati niti na nutricionista bez iste.

Ne vjerujte stručnjacima koji to nisu. Ne dajte se zavarati fizičkim izgledom, nerealnim obećanjima niti slatkorječivošću. Prestanite davati svoje povjerenje nekvalificiranim pojedincima i time hraniti ovaj nelogični i po zdravlje opasni sistem.

Tretirajte nutricionizam kao bilo koje drugu struku. S ništa više poštovanja, ali niti s manje.

Članak je originalno objavljen kao dio moje kolumne O prehrani razumno u Večernjakovoj Ordinaciji.